Bonsai je drevna umetnost negovanja
umetnički oblikovanog i smanjenog drveća, posađenog u plitkim
posudama. Ako posmatrate hrast u šumi, takav isti samo nekoliko
hiljada puta smanjen a živ, u malenoj posudi, manjoj nekoliko puta
od saksije za cveće, je - bonsai. Fizički bi se moglo ovako
opisati; to je malo drvo u maloj posudi, koje je odnegovao
umetnik bonsai-a, pa je i bavljenje ovim poslom umetnost. Bon ,
na japanskom znači mala posuda, a sai -drvo. To znači da su
drvca izrasla malena pod sasvim izuzetnim životnim uslovima, a
imaju osobinu normalnog visokog stabla koje u šumama raste od
35-40 m. Svaka vrsta drveta može biti bonsai. Prečnik posude u
kojoj se odgaja je prosečno 7 cm. a visina 2 cm. Bonsai-em se
smatra drvce visine od 15 do 75 cm. Bonsai stabla žive tri puta
duže nego ona, iste vrste koja žive u prirodi. Žive 150, 500,
1000 a neka čak i 3000 godina, zavisno od vrste drveta. Lipe
npr. žive u prirodi oko 1000 godina, znači da će bonsai lipe uz
negu i ljubav živeti 3000 god. Pošto ljudski život nije tako dug,
one se kao vrednost prenose s kolena na koleno.
Bonsai umetnost se ne može upoređivati sa gajenjem cveća u
saksijama, jer bonsai predstavlja mikrokosmos, sintetizovanu,
umanjenu lepotu prirodnog stabla normalne veličine. Umetnik za
bonsai obrađuje drvo, omogućujući mu da normalno živi, a da
ipak ne raste iznad 75 cm, što se smatra gornjom granicom za ovu
vrstu drveća. Što je drvo starije, listovi su mu sitniji a
stablo deblje. Sve životne funkcije su mu normalne, kao i kod
svakog drugog drveta u prirodi, raste iz semena normalnog
drveta, cveta i daje plod, ali od normalnog drveta je nekoliko
hiljada puta manje. Bonsai umetnost je stara više hiljada godina,
a potiče iz Kine. Kineska reč punsai -se pretvorila u
japansku reč BONSAI i ova reč je prihvaćena u svim ostalim
zemljama izvan Kine i Japana pa i u Evropi. Bonsai umetnost je u
Japanu bila privilegija samo najviših slojeva društva kao što
su samuraji.
Pošto japanski narod obožava prirodu u svim njenim oblicima kao
ni jedan drugi narod, umetnost bonsai-a se brzo i intenzivno
širila. U Japanu su priroda i umetnost deo čoveka, deo njegovog
života. Ako hoćeš da rastužiš Japanku, da je ozlojediš i
odagnaš smeh s njenog lica onda joj otkini cvet sa njene trešnje
ili cvet iz njene bašte. Ne učini taj greh, ona će ti cvet i
sama ubrati, ali to tada neće biti greh, jer će ona drveću i
cveću prići s mnogo pažnje. Najpre će ga duboko ožaliti i
odvojiti što bezbolnije s njegovom dugačkom peteljkom, svojim
nežnim prstima tamo gde treba, i to samo ako će njen dragi i
lepi cvet doprineti nečijoj sreći. A drvo cveta za tu sreću i
raste i ona ga radi nje i uzgaja.
Gajenje bonsai-a u Japanu je jednim delom doprinela i
prenaseljenost, gde su i oni na malom prostoru, u svojim malim
vrtovima i balkonima mogli da imaju bonsai drveće i da uživaju
u prirodi u malom.
Ova čudesna zemlja, koja je stešnjena morima i okeanima nema
premnogo prostora za vrtove i parkove koliko bi Japanci želeli.
Oni su usavršili ovu umetnost, uzgojili su bonsai izvanredne
lepote. Japanski bonsai imaju više prirodni, jednostavni izgled
nego kineski. Oni su mnogo uradili kao istraživači na tom
području i razvili tehniku po kojoj su u čitavom svetu postali
poznati i najbolji, pa mnogi bonsai zovu japansko drveće. Oni su
zaslužni što se ova umetnost proširila i razvila dalje u svetu.
Bonsai drvo u japanskoj porodici ima skoro status člana
porodice. Ima određeno mesto i ono je neprikosnoveno, jer
bonsai ne voli pomeranja. Ono je porodična relikvija,
otelotvoreni čuvar kuće i predmet obožavanja. Oni se prema njemu
odnose sa dostojanstvom i poštovanjem, a ne kao prema običnoj
biljci koju masovno gaje u saksiji. Ono je i miraz za dete u
porodici.
Bonsai drvo je priroda i religija i filozofija i umetnost i
mistika i poezija. Bonsai je smatran svetim drvetom. On je
nastao pod uticajem taoizma i zen-budizma. On simbolizuje
prirodu i označava harmoniju sila Jin i Jang i prema tome znači
i lepotu. čovek se gledajući ga sjedinjuje sa prirodom i postaje
deo te prirode. - Pođi do bora, ako želiš da naučiš šta je bor.
Kad tako postupiš, moraš napustiti subjektivnu zaokupljenost
samim sobom. Inače se nametneš objektu i ne vidiš. Upoznaćeš
objekat kad postaneš jedno sa njim, kad si uronio dovoljno duboko
u objekat, da bi tako video nešto poput skrivenog svetlucanja."
(Istočnjački pesnik Bašo).
U Japanu danas ima više od milion ljubitelja bonsai-a, a od 1934.
svake godine se održavaju bonsai izložbe u Tokijskom muzeju za
umetnost. Japanski umetnici bonsai-a postali su u celom svetu
učitelji ljubiteljima bonsai-a. U Tokiju postoji Nippon
Bonsai Assotiation, društvo odgajivača i ljubitelja bonsai
umetnosti -jedina javna bonsai korporacija pod patronatom
Ministarstva obrazovanja Japana. Cilj društva je da kultiviše
umetnička osećanja ljudi kroz bonsai umetnost, i time doprinese
razvoju kulture i širenja mira u svetu i srećnijem životu
čovečanstva.
Stogodišnji bonsai se ne izvoze iz Japana. Oni su deo
nacionalnog blaga.
U poslednjih dvesta godina razvijala se ova umetnost slična
današnjem ukusu. Japanski bonsai su fini, skladno oblikovani i
elegantni.
autor teksta : Marija Bugarski